Što znači

Pavao kaže da je, iako je kao apostol slobodan od obveza prema drugima, namjerno se ograničavao i prilagođavao potrebama svojih slušatelja — Židovima je živio kao Židov, poganima kao pogani — kako bi što više ljudi mogao dosegnuti i vratiti vjeri. To nije bilo licemjerje, nego strateška poniznost.

Za danas

U kulturi gdje smo neprekidno prisiljeni biti 'autentični' i ne ustupati se, Pavlov pristup izgleda čudan. Ali to se pretvara u relevantno kad razmislimo o odnosima — roditeljski razgovori sa djecom, suradnja s kolegama koji misle drukčije, čak i kako se predstavljamo prije koga. Nije prodaja duše ako učinimo mali iskorak prema drugome da bi ga čuli. Problem je kad to postane konstantna zamjena sebe — umor od pretvaranja — a ne povremena prilagodba s jasnom svrhom.

Za ponijeti

Ponekad je prava snaga znati kad se povući korak unazad kako bi se drugima mogao bliže prići, ali samo ako to ne znači da se potpuno izgubimo.